subota, 01.08.2009.

...long time no see... u natuknicama...

...komad života između...
...no good things ever die... (for sure)...
...što se dogodilo s blogom??!!!....
... facebook pojeo blog...
...fali mi kreativni izričaj...
.....whatever.....

- 00:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.12.2006.

...goodbye my friends...

...odlucih danas na neko vrijeme ugasiti ovaj blog...
...nema me već neko vrijeme... ne zato sto sam se zaljubila već zato sto moja inspiracija traži neke druge puteve...
---
...pretpostavljam da ste "popušili" moju izjavu o zaljubljenosti kao klasičnu priču o zaljubljenostinut
...uostalom, pjesma koja je slijedila u nastavku može upravo to sugerirati...
...no, kako ja uvijek brijem nšeto drugo, klasika... tako sam i tada govorila o prijateljskoj zaljubljenosti, ako je to prava riječ...
...vjerujem da ćete prepoznati o čemu govorim...
...naime, osvijestila sam ponovno, s novim iskustvom, da i u prijateljstvu prolazimo neke slične faze kao i kada se zaljubljujemo... kad sretnemo nekog s kim se dobro kužimo i ta nam se osoba svidi kao osoba, prolazimo sličan romantični zanos kao kada smo zaljubljeni... veseli nas provoditi vrijeme s tom osobom, želimo u sve više različitih situacija biti s tom osobom, raduje nas svaki kontakt s njim/njom... sviđa nam se ta osoba, i s vremenom postaje nam bitna i značajna... i spremni smo ulagati svoje vrijeme, energiju, i sebe i odnos s njim/njom...
...zaista sve vrlo slično "pravoj" zaljubljnosti, osim što je kvaliteta osjećaja, i njihova nadogradnja ponešto različita... nes pas?...
...e, pa meni se dogodila takva prijateljska "zaljubljenost" i jako sam happy zbog toga... iako je moja prijateljska obitelj povelika, veseli me stjecati i nove drage bitne ljude u životu... pogotovo kad takav odnos odlikuje velika bliskost, povezanost i povjerenje...
-------
...eto, s tom temom se opraštam od vas... ne znam da li je zauvijek, ili privremeno, to će vrijeme pokazati...
...ne brišem blog u potpunosti iz nekoliko razloga...
- samo je jedna indian woman thumbup
- iz zahvalnosti i poštovanja prema sadisticu koji je kreirao njegov izgled...
- da bih mogla komentirati vaše blogove, koje nastavljam pratiti...

....budite dobro, radosni, voljeni i baš takvi kakvi jeste...
indian
...

- 19:08 - Komentari (16) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.12.2006.

...falling in love...

...jebi ga, izgleda sam se zaljubila... :-)))
...u to ime, prenosim stihove jednog svog dragog virtualnog prijatelja...

Ostrvo

Biću noćas more...
Usnulu,
S plimom ću te dići,
U naručje od talasa.
Pjevaću ti pjesme,
Šumom maestrala,
I na rukama od delfina,
Odnijeću te na obale,
Bijele,
K'o krila anđela...
Dok se pružaš po žalu,
Izroniću k'o sunce,
Iz plavih dubina,
I slane kapi,
Popiću ti s kože,
Osute kristalima...
Dok se smiješiš,
Zracima milovana,
Prije nego te pecnem,
Postaću palma...
Grliću te hladom,
Dugačkijeh grana,
I kad jezikom,
K suvoj usni kreneš,
Kap ledenog mlijeka,
Spustiću na nju...
Dok se meškoljiš,
Postaću pijesak,
I prstima vrelim,
Zaplesaću ti
Po
Vratu,
Leđima,
Stopalima,
Polako i nježno,
Svuda po tijelu...
U svakoj pori,
Ostaviću trag.
I dok od dodira bridiš,
Postaću oblak-veseljak,
Pun tople kiše...
Krupnim kapima,
k'o poljupcima,
Lako,
Umiću ti lice,
I prostrujat' tijelom,
Poput vrelog daha...
Dok te jeza hvata,
Izrašću u grm,
Mirisne aloje,
I bijelim ću uljem,
S listova glatkih,
Svaki ti palac,
Puti premazati,
Dok suton pada...
Zadrhtiš li kada,
Postaću vatra,
I čuvati te budno,
Do kraja noći,
Od hladnog zraka,
I zvjerinja mraka,
Plamenom suve grančice lomeći...
S purpurnim sjajem,
Dolazećeg dana,
Dunuću k'o pasat,
Preko okeana,
I na krilima moćnim,
Podić' nas do Puta...
Po strunama harfe,
Raspetim izmeđ' zvijezda,
Zasviraću himnu,
Našeg toplog gnijezda,
Nad kojim sad prva,
Naša zora rudi...
Dok opija nas strast,
Luckastijeh ćudi,
Otkrivamo raj...
Iz leda se ljubav,
Opet silna budi,
Rađa se dan...

Po prvi put,
Otvaramo oči,
I tonemo u njima,
Duboko u san...

Aleksandar Stamatović,
17.11.2006.

- 01:09 - Komentari (11) - Isprintaj - #

petak, 17.11.2006.

...feel like dancing...

- 11:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.11.2006.

...just another (grey) sunday...

...da, još jedna siva nedjelja... kreativno siva... siva zato što je vani sivo... od prije nekoliko trenutaka, i kiša daje svoj doprinos... kreativna, jer me okreće unutra, i daje neke poticajno čudne boje mislima...

...kava i american spirit (rijetke cigare koje zapalim kad ih imam) sjedaju jako dobro... na radiju neki stari rock, s patinom koja dobro miriši... sve se uklapa...

...misli povremeno pobjegnu u smjeru NJEGA... ovog časa nije toliko bitno tko je ON... zasad je samo važno da je tu... tu negdje... polako utkaje neke svoje niti u moje biće...

...moje sidro još nije pošteno zahvatilo dno nakon svih putovanja, a moj duh već smišlja neko novo... a tijelo bi plesalo... i, bilo bi bliže moru.. smišljam putovanje koje će objediniti sve troje...

...pišem u zadnje vrijeme dosta, ali za sebe... kako bih ja to nazvala, nekako sam "utiho"... više u sebi, i za sebe... zato i ne ostavljam mnogo riječi ovdje...

...jučer me našla jedna sjajna knjiga... četiri sporazuma sa samim sobom (don miguel ruiz)... toltečka knjiga mudrosti... volim kad kroz knjigu dobijem potvrdu, ili podršku onome što se već mota po meni, a ovo je opet takav slučaj...

...sporazumi koje bi bilo lijepo da svatko od nas sklopi sa samim sobom su:

- neka tvoja riječ bude besprijekorna... govor neka ti bude čestit. izgovaraj samo ono što doista misliš. izbjegavaj iskorištavati riječ kako bi govorio protiv sebe, ili ogovarao druge. moć svoje riječi usmjeravaj prema istini i ljubavi.

- ništa nemoj shvaćati osobno... ništa što drugi čine nije zbog tebe. ono što drugi kažu i čine samo je projekcija njihove vlastite stvarnosti, njihovog vlastitog sna. kad te mišljenja i postupci drugih ne mogu dosegnuti, više nećeš biti žrtvom bespotrebnih patnji.

- ne pretpostavljaj... pronađi hrabrost kojom ćeš postavljati pitanja i izražavati ono što doista želiš. drugima se obraćaj koliko možeš razumljivo, da tako izbjegneš nesporazume, tugu i nevolju. samo s ovim jednim uvjetom možeš potpuno preobraziti svoj život.

- uvijek daj sve od sebe... ono najbolje što daješ mijenjat će se iz trenutka u trenutak; bit će različito u trenucima kad si zdrav, a opet različito kad si bolestan. u svim okolnostima pružaj najbolje od sebe, i izbjeći ćeš prosuđivanje i zloupotrebu samoga sebe, kao i žaljenje.



...meni je najdraži treći - ne pretpostavljaj... često ga se držim... nekad me je to znalo dovesti u nepriliku, no najčešće mi je donijelo mnogo dobra...

----------------

...u međuvremenu dok pišem, pojavilo se sunce... i neke nove boje s njim...

----------------

i get up

i walk

i fall down

meanwhile...

i keep dancing

- 14:15 - Komentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.10.2006.

...konačno post...

...eto, gotovo pa mjesec dana od zadnjeg posta... imam osjećaj kao da nisam pisala stoljećima... kanada me iscijedila, odnijela mi inspiraciju...
...nakon kanade jedva da sam mjesec dana bila doma, i opet je valjalo spakovati kofere, ovoga puta put našeg jadrana na gotovo tri tjedna... no, radna, da ne mislite da sam uživala... uživala sam u nekim rijetkim trenucima kad sam se uspjela izdvojiti iz gužve i osamiti... i kada sam se, neovisno o dobu dana, mogla baciti u zagrljaj moru... vrijeme je bilo sjajno tako da sam se napunila sunca za prezimiti zimu...
...veseli me ova jesen koja je zasad suha i sunčana... mogla bi biti već i koji stupanj hladnija, no neću se previše žaliti...
...što se bloga tiče, stalno mi je (bio) tu negdje kroz ovo vrijeme, no nikako da sročim koju rečenicu... suvislu ili ne... malo me napušta inspiracija... malo mi se ne da sjediti pred kompom... guštam u nekim drugim stvarima kad sam doma... možda je i blog-kriza, kažu neki da to dođe nakon cca godinu dana pisanja... taman sam to negdje ljetos prešla...
...a, i nekako preslagujem kockice svojeg mozaika, pa sam više onako "u tiho" kako ja to volim reći... nekako kao da radim svojevrsno pospremanje... ormare sam sredila, sad ostaje moj unutranji prostor.. čak sam se i ošišala... nakon niza godina moja kosa više nije duuuuga, sad je samo duža :-)))... iznenadila sam frizerku, a bome i sebe... dobar je to osjećaj...
...vaše blogove sam (pomalo) čitala, družila se s nekima od vas i uživo, bila na dva blog druženja u dvije blog ekipe... pa, to bi se dalo računati kao da je blog (još) dio mog života... rolleyes

- 22:19 - Komentari (8) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.09.2006.

...canada...ne znam više koji part...

...hm, jedino što me je "žuljalo" za vrijeme boravka u kanadi, je to što sam rijetko imala priliku uloviti neke trenutke samovanja, što je meni kaookorjeloj vodenjakuši neophodno, zapravo životno bitno... za opstanak... :-)

...samim tim ono malo takvih trenutaka su mi bili beskrajno dragocjeni... a to je (osim vremena provedenog u kupaonici) bilo dok sam boravila kod tatjane, sestrične... ona živi u gradiću zvanom port moody... nazvan je po nekom kapetanu moodyu... u nekoliko navrata ona je morala ići nešto obaviti, a za to vrijeme sam ja guštala samujući... prošla su dobra dva tjedna kad sam skontala da uopće nisam slušala muziku!!... tako da sam kod nje napanjila liniju, a i pao je koji pokret u ritmu :-))

....bilo je zanimljivo solirati u kući na tri etaže (btw, ona u njoj živi sama!!), nakon što te u 8 sati probudi momak koji je revno došao pokositi travu ispred njene i okolnih kuća... naime, kad živiš u tzv. town house onda ti uredno jednom tjedno dođu osisati travu u front i backyardu... zato su, valjda, njihovi travnjaci tako uredni... nakon što pošišaju ne vidiš da je itko tu bio, osim po tome što je travnjak sređen... ako ostane `smeća` tj. ostataka trave ne daj bože po terasi i stepenicama, to sve naknadno pokupe nekim veeeelikim usisivačem za travu...
...tog istog jutra, nakon što je šišator trave obavio svoj posao čula sam neke čudne zvukove kao da netko hoda po gornjem katu što baš nije bio ugodan osjećaj, i struze li struze s nečim....???????..... onda sam uspjela locirati da ipak nitko ne hoda po gornjem katu, već da vjerojatno hoda po krovu!!!! pa se ispostavilo da je ispred kuće kamion s ljestvama i da zaista jest neki čovjek na krovu i da usisava i čisti krov!!!! ta zemlja je puna iznenađenja :-)))) sve je tako organizirano. nekad mi se čini da je možda malo i previše, a onda opet kad vidiš koliko ljudi rade (npr. tatjanin radni dan, traje 12 - 14 sati!!! radi kao veterinarka, u klinici) onda to ima mnogo smisla....

no, ono što bi trebala biti glavna tema ovog posta je nešto što se zbivalo prije ovog gore opisanog a to je - putovanje na vancouver island... otok koji je, kako mu i ime kaze, blizu vancouvera... nije mnogo naseljen i pun je divljine i prekrasne prirode... jedan dio mu, dakle, dijeli zaljev s vancouverom, a drugi je okrenut prema otvorenom moru, oceanu, pacifiku... već sama vožnja brodom je bila doživljaj zbog raznih otočića koje putem vidiš na jednom dijelu... zanimljivo je promatrati i razlike u vrsti i konfiguraciji tla npr. kod nas i ovdje... kod njih mnogo stijenja na otocima, i iz tog stijenja rastu cijele borove šume, poprilično guste... stijenje je uglavnom tamno smedje i crno, ima i ponešto crvenkastog... podjseća me na neke fotke s hawaja... sam horshue bay odakle smo isplovili trajektom je slatka lučica, mala, gdje ljudi drže svoje brodice, i gdje pristaje trajekt... samo pristaniste je opet besprijekorno organizirano... postoji 40-ak linija za ukrcaj i recimo njih 6-7 je na jednoj cesti... znači, ima nekoliko cesta koje vode do brodova za ukrcaj... kad kupiš kartu, onda ti kažu u koju liniju da staneš, i onda te ta linija vodi direktno na brod... da ne duljim o tehnikalijama :-) vožnja je bila oko sat i pol i guštali smo iako nismo baš mogli biti mnogo vani (što je meni osobno uvijek prvi izbor) jer je brod brzo vozio i vrijeme baš nije bilo sjajno pa je bilo lako se smrznuti na otvorenom...

...pristali smo u nanaimo, odakle smo onda isli za tofino, malo seoce na obali na dijelu otoka koji je okrenut prema otvorenom moru... mjesto je jako lijepo... malo, ima neki simaptican sarm, poprilično turisticki orijentirano, ali se nije pretjerano raširilo i razvilo, mnogo galerija, suvenirnica, ljudi iz različitih krajeva svijeta... bilo je dosta evropljana, ponajprije iz njemacke i skandinavskih zemalja...
u tofinu smo bili super smješteni u varijanti bed & breakfast (što je ovdje dosta često u turističkim mjestima) u tzv. cedar house, što bi značilo da je kuća napravljena od cedra! i da nevjerojatno lijepo mirisi :-)... tu smo zapravo imali cijelu kuću na raspolaganju, na malom brdašcu, s pogledom na zaljev i ocean... a sa stražnje strane kuće šuma... medo nije navraćao :-) sam put do tofina je bilo lijep i zanimljiv jer se vozi kroz šumu i kanjone rijeka... prvo jutro smo tatjana i ja isle na whalewatching iliti gledanje kitova... u velikom gumenjaku, nas 12 i peter, nas vodič i vozaš i sve što je trebalo... odvezao nas je prvo do jednog malog obližnjeg otoka na kojem smo vidjeli slavne bold eagles... iliti bjeloglavi supovi, kod nas, navodno... ogromni su i jako lijepi, i baš se drze kao kraljevi neba...
cijelo jutro je bila ogromna magletina, tako da si mogao vidjeti eventualno 100m ispred sebe... nije baš bila najbolja kombinacija za whalewatching, ali cijeli taj izlet bio je veliki doživljaj, bez obzira na maglu, ili baš zbog toga jer je davala neki štih mističnosti... nakon orlova smo se otisnuli prema otvorenom moru... bilo je dosta valovito tako da je bilo vriske i cike, i u nekom trenu smo se zezali da je to waveriding (jahanje na valovima) a ne whalewatching, jer kitova jos nije bilo... usput smo obišli jos neke otočiće na kojima smo vidjeli mnoštvo ptica, tuljane, morske lavove... ondak nas je peter obavijestio da je neki drugi čamac ugledao kita pa smo krenuli na tu stranu... otvoreno more, nigdje traga kopnu, magla... brrrr :-)))... i stvarno, tu smo sreli jednog malog kita kojeg nije baš mnogo smetalo što smo mi tu... on je plivao svoju neku turu, i nije se baš mnogo pokazivao tako da smo vidjeli uglavnom kako pusta vodu kroz onu rupu na svojim ledjima, i ponekad bi nam priuštio da mu vidimo dio glave i ledja... budući da je kit bio mali nadali smo se da je mama negdje u blizini, no nije bila, ili se nije htjela pokazati... naime, kitovi mogu i po pola sata ostati pod morem... i malac je nakon nekog vremena zaronio i nismo ga mogli više locirati, pa smo krenuli dalje u potragu za kitovima... u medjuvremenu se magla digla pa je bilo lijepo vijdeti kako je s jedne strane (prema oceanu) nebo čisto i sunce žari, a s druge strane (prema kopnu) magluština i sivilo... i tako vozeći se dalje ugledasmo sljedećeg kita... ovaj je bio veeeliki, što smo odmah zaključili po tome što je bacao vodu jako visoko... e, on nam je priredio dobar show... izranjao je i pokazivao se... malo glavu, malo rep i to je bilo zaista impresivno...

sama vožnja po oceanu je bila doživljaj za sebe, čak da kitove nismo ni vidjeli, no ovako sve u kombinaciji još i s vremenom, pticama, ostalim morskim bicima i sl. bio je zaista impresivan dozivljaj... vidjeli smo i neku morsku algu koja na površini ima kao trupce duzine metar, dva koji na krajevima imaju neku kuglu iz koje onda prema dnu rastu listovi... na dijelovima su cijeli zaljevi bili njome prekriveni... navodno je, rece peter, to biljka s najbrzim rastom na svijetu... valjda peter zna :-)
sve u svemu, udaljili smo se 12 milja od kopna, i tamo gdje smo gledali kitove, more je bilo duboko oko 80 metara... rekao nam je peter cak i koliko brzo smo vozili, no to nisam zapamatila... btw, peter bjese mnoooogo zgodan momak... he he....

poslije podne smo se uputili u obilazak plaža jer je to jedna od atrakcija tamo... zaista je... pješčane plaže, nepregledne dužine, okružene stijenama i šumom... magla se polako dizala kako je dan odmicao tako da je bilo impresivno vidjeti da je dio plaže pod maglom, a dio pod suncem... obišli smo middle beach, mckenzie beach, i na kraju se zadržali na chestermans beach koja je od ove tri najveća... tu smo šetali, gacali po oceanu, gledali surfere, skupljali školjkice... budući da je na mjestima jako plitko, a bila je oseka, mogli smo prehodati do jednog malog otočića (zove se frank island) za koji se ispostavilo da je privatan, i da se u to malo šume što je na njemu bilo, krije kuća koju uopce nije lako uočiti... pisalo je, naime, da se na otok ne smije jer je privatan posjed, no to nikoga, pa ni nas, nije baš moglo zaustaviti... na plaži je bilo jako mnogo ljudi, no ona je toliko ogromna tako da uopće ne nastane nikakva gužva... bio je gušt gacati po moru, iako je poprilicno hladno (po mojoj procjeni bilo je oko 18, 19 stupnjeva) tako da se ljudi ne kupaju... jedina bića u vodi su psi i surferi... gacajući tako po plicaku povuklo me pa sam si prisutila filmsku scenu :-) trcala sam tako po plicaku dok mi je vjetar nosio kosu, a sunce grijalo... ha ha ha... sjetila sam se tada nekih sladunjavih scena iz ljubavnih filmova, al` da znate da je gust...

...sljedeci dan smo napustili nas cedar house i krenuli prema victoriji... to je glavni grad british columbije... no, o tome u slijedećem nastavku... prijeti da vas zagušim s količinom texta u postovima :-))...

- 17:53 - Komentari (13) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.09.2006.

...canada...part 2...updated...

...i eto nastavak...nikako da se natjeram...
...obećala sam neke zanimljivosti pa evo prvo to...
- vancouver je vrlo popularno mjesto za život, zbog povoljne klime, i mogućnosti koje pruža... samim tim poznat je i po po ogromnom tržištu nekretninama, a cijene užasno brzo rastu... našla sam podatak da dnevno kvadrat stana u prosjeku poraste za 222 $ !!??
- populacija vancouvera je 2 miliona, ako se uzme u obzir cijelo područje, oni to zovu greater vancouver, a ono obuhvaća sam vancouver i male gradiće oko njega...
- vancouver još nazivaju citz of glass jer ima mnogo staklenih zgrada u downtownu, i hongkouver zbog broja kineza
- šalica kave je u prosjeku 1.25$... definitivno je najbolja u starbucksu!!! koji osim toga što ima finu kavu i ogroman izbor kava i napitaka ima fair trade i organic kavu, što u današnje vrijeme i nije zanemarivo.
- broj narkomanskih injekcija u superviziranom centru je 588 dnevno!!! naime, vancouver ima službeno mjesto na koje ovisnici o teškim drogama mogu doći konzumirati na siguran način! takvo mjesto je otvoreno 2003, i to zovu `safe injection site`. sastoji se od 12 prostorija gdje `korisnici` dolaze da bi ušpricavali droge pod supervizijom medicinskog osoblja, koje osigurava čiste igle, žlice, vodu i sve potrebno. nakon doziranja, imaju chill out sobu :-) (na sve su mislili). inače, mjesto se nalazi na istom mjestu gdje je i najveća koncentracija ovisnika, u samom downtownu, u ulici hastings... onuda smoprolazili gotovo svaki put kad smo išli u downtown, i najkraće kako to mogu opisati je da taj jedan dio izgleda apokalipticno, a već drugi blok dalje je neka elitna četvrt... jedna od `tekovina` modernog zapadnog svijeta, hm...
još jedno iskustvo hastings streeta možete pročitati kod nexa
- zanimljivo je isto da je u vancouveru velik broj ovisnika i zbog toga što mnogi dolaze zbog blage klime zimi, jer u drugim dijelovima kanade ne uspijevaju preživjeti na ulici! ujedno u vancouver dolazi i najjeftiniji i najčišći heroin jer je to jedna od najvećih svjetskih luka. ovakvim programom koji uključuje i taj safe injection site kažu da su smanjili infekcije i bolesti povezane s drogama, manji je broj smrti od overdosea, i kriminala vezanog uz droge. a kažu i da se dvoje do četvero `klijenata` dnevno uključuju u program liječenja ovisnosti! zanimljivo...
ajmo dalje, evo još nekih zanimljivosti...
- stopa nezaposlenosti je 7%
- prosječni prohod godišnje 57.930$
- procjenjuje se da ce se na zimske olimpijske igre 2010. potrošiti 1.92 biliona dolara!! a da će im prisustvovati oko 2.3 miliona ljudi
- godišnje se pusti oko 3 miliona bubamara koje štite drveće u vancouveru :-)
- 40% stanovništva vancouvera su stranci, od toga je najvise kineza... a i ljudi iz raznih krajeva bivše juge ima poprilično...
- pivo je dosta popularno piće i prosjecna cijena za 0.33 je 5$... pije se dosta i martini kojeg je časa u prosjeku 9$
- parking je npr. 2$ za sat vremena, karta za kino cca 11$, ulaznice u muzeje od 5 do 20$, ali ima dana i sati kada neke od najvećih muzeja čovjek može razgledati i besplatno...
- litra benzina je 95 centi do 1$... sa benzinom je interesantna stvar da se cijena mijenja - tokom dana, i od dana do dana, i od grada do grada... neobično... nisam uspjela odgonetnuti zašto...
- kuća s tri spavaonice u prosjeku košta 500 000 $...kitsilano je jedno od elitnijih četvrti gdje ista kuća košta oko 800 000 $
- i, ne znam da li ste znali, ja npr. nisam slijedeći glazbenici stasali su u vancouveru - diana krall, nelly furtado, no menas no, bryan adams :-)

-----------
obećah i priču o shoppingu... u kanadi je gušt kupovati odjeću i obuću... brdo dućana, shopping mallova i ogroman izbor... već redovne cijene za nas su povoljne a o rasprodajama da ne pričam... čovjek se totalno izgubi...
da li biste mi vjerovali kada vam kazem da big star majica košta 15 $ što je "punih" 75 kuna??!! ili isto tako big star košulja 20$ što je čak 100 kuna??!! da ne povjeruješ... na žalost to je bilo na muškom odjelu... ali, eto, čisto kao primjer...
levisice koštaju na sniženju oko 20 - 25$ (kanadski dolar je, btw, cca 5 kuna, pa računajte)
ja sam se uglavnom bila bacila na traperice, koje su moja opsesija, i kupila sam 4 para.... počastila sam se i bijelim hlačama a la traperica, što mi je bila želja već neko vrijeme...
zatim su pale neke sportske stvari koje je ovjd eili teže naći ili su skupe, tako da sam ready za moja lutanja po planinama i drugim divljinama, te vozanja na bikeu...
i, nakupovala sam knjiga... najviše o indijancima i njihovoj kulturi... a, ponešto o plesu i pokretu (još jedna od mojih pasija)... jednu od knjiga o indijancima sam snimila na netu dosta davno... zove se 13 original clan mothers... kad sam ušla u jednu od sjajnih knjižara (bookwarehouse) ugledala sam ju na polici i mene je jednostavno prošla jeza kroz kičmu... neopisivo... nisam ju još počela čitati, čeka svoj trenutak...
...ono sto je isto jako zanimljivo, kad je shopping u pitanju, je to da ako nešto kupiš, i nakon npr. 2 tjedna taj isti proizvod dospije na popust, možeš doći s računom u dućan i oni će ti vratiti razliku novaca!? ili npr. kupiš nešto i nakon 10ak dana, ili čak mjesec, skužiš da ti to ne bi i da ti ne treba. ukoliko nisi to nešto upotrebljavao, možeš lijepo vratiti i dobit ćeš novce nazad. onda dalje, imaš memebership u nekom dućanu na osnovu kojeg kupuješ na popust. nakon mjesec, dva, tri odjednom nisi više zadovoljan, to izjaviš i dobiješ uplatu membershipa nazad. a uredno si taj mjesec, dva, ili tri koristio popust. moraš jedino imati valjani razlog nezadovoljstva. možete li to zamisliti kod nas!? :-)

-----
nego, da ne bude predugačak post... nastavak u nekom drugom nastavku :-))

- 17:08 - Komentari (11) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.09.2006.

...canada...prvi dio...

heh... gledam neku večer film "edison"... gledah ga i prije i svidio mi se... pa sam ga ponovno odgledala... i sad uočih jedan detalj koji mi prije nije značio... u jednoj sceni u pozadini ugledah CANADA PLACE, mjesto koje ste imali priliku vidjeti na fotki u prethodnom postu, i u drugom kadru kupove sumpora u industrijskoj zoni vancouvera!!! i to me podsjetilo da konačno počnem pretakati svoje dojmove o vancouveru i okolici, u postove... naime, u vancouveru je filmska industrija vrlo razvijena... i mnogo filmova koje gledamo se snimaju tamo jer je, kažu, vrlo pogodan za to... imaju downtown s neboderima... imaju more... imaju planine... na malo prostora možeš naći setting za brdo scena... a i, navodno, je jeftinije snimati nego u americi...
...i tako, kao što već znate, bila sam u vancouveru, i u njegovoj okolici... sveukupno 4 tjedna... ni premalo, ni previše, recimo taman... iako, imam osjećaj, da sam bila tamo i 6 mjeseci imala bih šta razgledati i u čemu uživati...
...nego, da krenem, recimo od početka...
...let je bio smooth and easy... iako prilicno dug... sat i pol do londona, pa 3 sata muvanja po aerodromu heathrow, i onda jos temeljitih 10 sati leta do vancouvera...
...nadlijetanje vancouvera i okolice je bilo impresivno jer se ima sta vidjeti iz zraka... po slijetanju sam nasla put u sveopcem kaosu jer je sletjelo nekoliko aviona istovremeno, uz nekoliko evropskih i neki iz manile te hong konga tako da je nastala prava borba za kofere... nikad necu shvatiti one ljude koji se naguraju pored trake za kofere i iako njihovog kofera jos nema oni su i dalje jednako priljepljeni za svoju poziciju dok se ostali (ukljucujuci i mene) probijaju i mukotrpno provlace ne bi li se `izborili` za svoj vlastiti kofer... kad sam ga se docepala slijedio je immigration office... to me je dotuklo... tih sat i vise cekanja me umorilo vise nego sav put do tada... vjerojatno i zbog toga sto nisam ocekivala toliko cekanje... upucujem ostru kritiku organizaciji funkcioniranja prijema u immigration officeu :-)...naime, na 50ak ljudi koliko je u tom vremenu procirkuliralo radilo je 4-6 sluzbenika, kako u kojem trenutku... oni su cool i nikud im se ne zuri jer ce nakon hladnog tona i smrznutig lica ipak oni odluciti da li cete uci u zemlju ili ne... na iste saltere idu ljudi koji dolaze kao posjetitelji i ljudi koji dolaze raditi... i nema organiziranog reda, nego drz' ne daj... pritom u prostoru gdje se ceka nema zraka, vode niti wc-a... a meni je taj cas trebalo sve troje... khm... :-)
...i, naposlijetku, susret sa sluzbenicom za deskom...
- hello, how are you today...
- thank you, little bit tired, but fine... (btw, na njenom licu nema mimike)
- koji je razlog vase posjete kanadi?... ok, koliko ostajete.. da li ste kada bili u kanadi?
- jesam, 1985...
- zasto?
- iz istog razoga kao i sada, posjeta rodbini...
- da li ste jos kada pokusavali uci u kanadu?
- ne, nisam.
- niste nikada pokusali uci u kanadu...i da vam je pritom odbijen ulazak?
- ne
- niste nikada dosli do kanadske granice ili ulaza u kanadu i da vam je odbijen ulazak u kanadu?
- (sad vec prilicno zbunjeno) ne, nisam.
- niste pokusali ici na niagaru s kanadske strane i da vam je odbijen ulazak u kanadu?
...(a'ha, sad mi je malo jasnije, vidjela je da sam bila u americi, da sam usla u new yorku, i pretpostavila je da sam bila na niagari, dobro je pogodila, no fulala je drzavu)...
- ne, nisam.
- niste (uporno!!!!) htjeli ici na niagaru i dosli ste do kanadske granice ali vam je odbijen ulazak u kanadu?
- (what the fuck!?!) ne, nismo htjeli ici na niagaru s kanadske strane. prolazili smo kroz buffalo i htjeli smo ici bas samo s americke strane. uostalom nismo imali vizu za kanadu.
- ok... (udari pecat, zaokruzi nesto na vizi)... have a nice stay!
- ????
...umori me zena... ne kuzim zasto je bilo toliko nevjerojatno da nisam htjela ici u kanadu i vidjeti niagaru s kanadske strane??!!
...heh, dok sam ja cekala u immigrationu moja je teta maltene digla aerodrom na noge jer mene nema :-) ona je inace (pre)jako brizna... no, promakla joj je cinjenica da trebam proci kroz immigration office... pa je mislila da sam se negdje izgubila, ili da sam izgubila prtljagu, ili da mi se nesto dogodilo... srecom nije duze potrajalo jer bi sljedeca faza vjerojatno bila da bi zvai moje ime preko razglasa :-) ... na kraju se sretno nadjosmo na izlazu...docekali su me ona i tetak... i onda smo se uputili u maple ridge... oni tu zive... tako sam naucila da oni zapravo ne zive u vancouveru te da je vancouver okruzen hrpom malih gradica koji su svaki za sebe, iako se nadovezuju jedan na drugi tako da kad gledas mapu to sve izgleda kao jedan veliki grad... tako sam bar ja mislila...
...doma nas je doceka jos jedan clan obitelji... caleb... mali jack russell terijer, koji me neodoljivo podsjeca na snoopya... to ujedno znaci i da mi se svidja... sladak je i umiljat ali strasno strasljiv i glasno laje...

...tatjanu, sestricnu, sam vidjela drugi dan... nakon 16 godina!!!... bilo mi je neobicno sresti ju... kad smo se zadnji put vidjele ona je bila jos teenagerica a ja sam bila na prvoj ili drugoj godini faxa... nekako vrijeme kao da se spojilo... i kao da nije prošlo toliko vremena... tj. samo kao da smo nastavile dalje...

...vancouver i njegova okolica nude mnoge mogućnosti... a ja sam prepustila svojim domaćinima da kreiraju raspored kuda ćemo...

...sam downtown iliti centar smo posjetili na dan kad se odvijao vatromet... naime, svake godine se održava celebration of light kada tri zemlje priredjuju vatromet, svaka jednu večer... ove godine ih je bilo četiri... italija, kina, češka i mexico... uspjela sma vidjeti kinu i češku... kinu s kopna, a češku s mora... imali smo sreću pa smo jednu večer bili na brodu... impresivna scena... hrpa brodica koje se lagano okupljaju od poslijepodneva do večeri, hvatajući poziiju za vatromet... mi smo usput i roštiljali i družili se i bio je zaista veliki doživljaj vidjeti sve to s mora...
inače, celebration of light je jedan od najvećih ljetnih atrakcija u vancouveru... tu večer kad smo mi gledali s mora, rekoše da je vatromet gledalo oko 450 000 ljudi!!!
... ono sto je bilo posebno lijepo je to sto smo se dosta dugo vozili do samog zaljeva odakle smo gledali vatromet. to je u samom sredistu vancouvera, tako da smo i na putu tamo, i nazad obisli cijeli poluotok. impresivno je bilo po noci kad smo se vracali osjetiti miris borovine iz stanley parka. to je jedan veliki park, na rubnom dijelu poluotoka na kojem se nalazi downtown. kako smo se priblizavali north vancouveru gdje je dok za jahte i jedrilice, jako se intenzivno osjetio miris cedrovine s obliznjih tankova koji su postavljeni u industrijskoj zoni i cekaju da budu podijeljeni okolo po kanadi, americi i svijetu. inace, ovdje ima jako mnogo velike crnogorice, a cedar se posebno izdvaja medju njima.... i posebno je cijenjen... još od vremena prvih ljudi iliti indijanaca...

...sad me pisanje o cedru podsjetilo na ljude... ovdje su ljudi jako srdacni, i to mnogo iskrenije nego u americi....valjda zato za kanadu kažu da je amerika s dušom...

...ono sto me nadalje jako razveselilo jest to sto nisam bila nikakav freak zato sto ne jedem male i velike zivotinje, i slicno... ocito su prosla ta vremena... a nisam ni neko siroce u ovom dijelu svijeta zato sto dolazim iz dijela evrope iz kojeg dolazim... izgleda je proslo vrijeme kada se hrvatska povezivala s ratom... sada nas znaju kao hot spot za ljetovanje... a meni onda dodje neugodno kad se sjetim kakva nam je usluga na jadranu, a i sire, pa onda pricam kako imamo lijepe otoke i obalu... takvih nigdje nema :-)

...kad vec spomenuh vege varijantu, ovdje je zapravo pravi raj za nas `takve`... naime, postoji velika ponuda organskih proizvoda vrlo sirokog spektra pa tako i bezmesnih... postoji jedan sjajan lanac ducana `planet organic` u kojima nema sta nema, iako su u nekim stvarima malo skuplji od ostalih mjesta u kojima mozes naci organic stvari...

...no, da ne udavim previše za početak - u slijedećem nastavu - o shoppingu, i raznim zanimljivostima vezanim uz vancouver...

-----
p.s. fotke jednostavno ne stižem srediti, text je za sada moj maximum....

- 20:13 - Komentari (16) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.09.2006.

...i'm back... i'm in crisis...

hej... evo me... vratila se... sretno sletjela... nisam srela teroriste... izgurah kontrole na londonskom aerodromu... detaljni su i temeljiti do bola... ali i dobro organizirani... vidjeh neki su pisali o londonskom aerodromu i kaosu baš u te dane kad sam i ja išla, no meni to baš nije izgledalo kaotično... naprotiv... gužva jest... ljudi kao u priči... no, dobro su se organizirali... kao prvo, vrlo detaljne upute postoje na stranici od heathrowa, tj. od BAA, engleske agencije koja regulira aerodrome, tako da svima koji u ovo vrijeme većih kontrola putuju preko heathrowa preporučujem da se tamo informiraju (www.baa.co.uk)... uštedjet ćete si muke, brige i truda...
ono što jest nezgodno je to da dok prolaziš kroz security ne mo'š ni pit, ni pišat, da prostite... iz aviona ne smiješ iznijeti nikakvu tekućinu, a u security zonu ne smiješ ući s nikakvom tekućinom... spas nastaje onog časa kad prođeš sve to prekopavanje, izuvanje i prepipavanje, kada konačno možeš sve to...
sretnici koji putuju igdje drugdje osim amerike, smiju čak i kupiti pokoju stvarčicu koja ima tekuće ili gelasto stanje, no ako želite u ameriku morate se oprostiti s ičim od toga... pa makar bilo kupljeno na aerodromu, bilo zapakirano i imalo račun... nema!... gdje god išli, smijete imati samo jednu torbu ako idete preko heathrowa... i to malu... uredno dođu ljudi s carry on koferom jer su ih npr. u kini, kanadi, australiji, i sl. pustili u avion s carry-onom i torbom, no na heathrowu nekim čudom sve to treba smjestiti u jednu malu torbu, ili se oprostiti sa stvarima... neki su im psovali sve po spisku zbog toga, no ja nekako mislim, ako već putuješ na takav neki veliki put, i to preko aerodroma koji je, eto, tako rizičan i pod povećalom, pa nekako mi je normalno da ćeš se informirati o tome što i kako... radi sebe, prvenstveno, jer boli njih briga za tvoj višak stvari, i ako ostaneš bez njih...
ono što je mene jedino, pa čak i naljutilo, je politika air canade (a vjerojatno ih ima još, sigurno nisu jedini)... uredno su mi naplatiti overweight (prekomjernu težinu kofera) bez obzira što sam kofere morala natrpati upravo zato jer putujem preko heathrowa na kojem ne smijem imati ništa nego malu torbu (dimenzija obične ženske torbe ili manjeg ruksaka)... kad sam to rekla teti službenici na check- inu ona reče kako je to njihov policy i ne smiju praviti iznimke, i oni u svoje avione dopuštaju carry on??!! alo!!! a šta da radim s njim na heathrowu...
i tako... platih ja taj overweight... odaslah pozitivne misli sa svojim koferima da ostanu čitavi i neizgubljeni... bilo je učinkovito jer su i došli čitavi i neizgubljeni, jedino je na jednom nedostajao lokot... sve je unutra bilo uredno složeno tako da nisam mogla procijeniti da li su štogod kopali po koferu, no pomislila sam da je možda starbucks termosica gledana na rendgenu nalikovala na bombu, pa da je to bio mogući razlog otvaranja kofera... no, iskreno, uopće se nisam osjećala ugodno sa spoznajom da je netko možda kopao po mojim stvarima, pa makar to bilo i pod izlikom mjera sigurnosti, pa čak i moje vlastite...

i tako... započeh s pisanjem ovog posta s osjećajem nedostatka inspiracije, zato u naslovu i piše "i'm in crisis", iliti u "u krizi sam"... naime, već sam više od tjedan dana ovdje i nekako sam sama od sebe očekivala da ću vrlo brzo prionuti pisanju o tome kako mi je bilo, tim više što mogu reći da imam spreman materijal... no, dani su odmicali a ja jednostavno nisam imala volje, želje, niti inspiracije... i sjedoh da to i iskažem, no ipak me krenulo... to je valjda po onom principu, kad (si) nešto priznaš, onda se stvari pokrenu u smjeru rješavanja istog :-))

eto, recimo da je ovo prvi dio "izvještaja"... a u slijedećih nekoliko nastavaka ću vam prenijeti zanimljivosti i svoja iskustva iz zemlje zvane kanada, iz grada zvanog vancouver i njegove okolice...
...dakle, nastavlja se....

--------

eh, da.... dosta vas spominje rođendane svojih blogova... moj je prije neki dan navršio prvi... započelo je s putovanjima... pa se, eto, nastavlja s putovanjima... lani je bila evropa... ove godine kanada... sljedeće godine moram smisliti novi kontinet... he he... thumbup

- 23:30 - Komentari (24) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>